Naslovna Društvo Vlaški govor u službi očuvanja nacionalnog identiteta

Vlaški govor u službi očuvanja nacionalnog identiteta

1571
0

Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina na maternjem jeziku realizuje se na osnovu Zakona o osnovama sistema obrazovanja, Zakona o osnovnoj školi i Zakona o Nacionalnim savetima nacionalnih manjina. U školama poslednjih godina sa uspehom se realizuje izborni predmet „Vlaški govor sa elementima nacionalne kulture“.

Sa jednog od prvih seminara za predavače izbornog predmeta „Vlaški govor sa elementima nacionalne kulture“, Negotin, 2013.

Od šezdesetih godina prošlog veka migracije u istočnoj Srbiji gotovo da nisu ni prestajale. I dok je u prvim decenijama postojala nada da će se stanovništvo kad-tad vratiti u zavičaj, u trenutku dok u inostranstvu stasava četvrta generacija Krajinaca na “privremenom radu”, ta nada je skoro u domenu naučne fantastike.

Sela nam ožive tek leti kada se u njih sjate sa svih strana sveta, pa ulicama odzvanja i smeh dece i razgovori na gotovo svim jezicima sveta. Najmanje se, čini se, govori vlaški.

Iako s godinama opada broj onih koji se na popisima stanovništva izjašnjavaju kao Vlasi, statistika pokazuje da je 1991. godine preko 101.000 stanovnika izjavila da im je vlaški maternji jezik.

Na Popisu stanovnika 2002. godine kao Vlasi izjasnilo se njih 40.054 dok ih je 54.726 reklo da im je vlaški maternji jezik, a 2011. ih je bilo 35.330 Vlaha i 42.340 osoba koje su evidentirane kao govornici vlaškog jezika.

Opštine i gradovi u kojima ima više od 200 govornika vlaškog jezika prema popisu iz 2011.

Upravo je takva situacija na terenu i nagnala nadležne pripadnike vlaške zajednice da se pozabave očuvanjem jezika i tradicije, koja se vekovima prenosila sa kolena na koleno.

„Na predlog Udruženja “Gergina“ iz Negotina, Nacionalni savet Vlaha je 24. januara 2012. godine usvojio latiničnu i ćiriličnu verziju vlaškog pisma. To je istorijska odluka za nas Vlahe, jer je bogatstvo koje se usmenim putem prenosilo sa kolena na kolena, sa usvajanjem pisma moglo da se zapiše i da ostane kao trajni trag“, kaže Siniša Čelojević, predsednik Udruženja „Gergina“ .

Osnovna škola „Pavle Ilić Veljko“ u Prahovu jedna od prvih u kojoj je zaživela nastava vlaškog govora

Vlaški jezik istočne Srbije, navode u Nacionalnom savetu Vlaha (NSV), predstavlja lingvističku celovitost između Dunava i Morave, do granice sa Bugarskom, a nastavlja se i u vidinskoj bugarskoj oblasti.

“Vlaški jezik sa obe strane Dunava u lingvističkom smislu nastao je u istorijskim uslovima “romanizacije” starosedelaca na širokom balkanskom prostoru, ali su vlaški govori južno od Dunava ostali bez razvojne nadgradnje koja je poznata među lingvistima kao “re-romanizacija”. U istočnoj Srbiji po svojim sadašnjim karakteristikama vlaški jezik predstavlja regionalni manjinski jezik današnjih Vlaha. Imajući u vidu regionalni karakter vlaških govora koji se u takvom regionalnom statusu naziva vlaškim jezikom, sa tim smislom može se govoriti o njegovoj uslovnoj teritorijalnoj izdiferenciranosti na Homoljsko-Braničevsko narečje i Krajinsko-Timočko narečje”, navodi se u Platformi Nacionalnog saveta Vlaha.

Udžbenik za izborni predmet „Vlački govor sa elementima nacionalne kulture“

I dok se čeka standardizacija jezika, u školama se, kroz pilot projekat školske 2013/2014. godine, krenulo sa nastavom novog izbornog predmeta “Vlaški govor sa elementima nacionalne kulture”. Nacionalni savet Vlaha formirao je tim koji je kompletirao Plan i program od prvog do osmog razreda, napravio nacrt za objedinjeni udžbenik od prvog do trećeg razreda, kao i radne sveske za svaki od tih razreda pojedinačno.

Zatim su u školama anketirani roditelji i učenici, a na osnovu interesovanja u onima u kojima je bilo uslova krenulo se i sa nastavom vlaškog govora.

„Najpre smo dobili poverenje roditelja koji su, u neku ruku bili skeptični, ne prema jeziku već zato što su brinuli šta će njihovoj deci više obaveza u školi, a kad smo i tu barijeru preskočili onda ih je bilo sve više zainteresovanih”, kaže Daniela Pejčić, profesor razredne nastave i predavač vlaškog govora i magistar pedagoških nauka, inače član Tima Nacionalnog saveta Vlaha za izradu planova nastave i učenja, kao i udžbenika.

Novica Janošević, pred. NSV u poseti OŠ „Vladislav Petković Dis“ u Grljanu kod Zaječara, 2019.

Prema podacima Centra za međunarodne i bezbednosne poslove, ISAC Fond, školske 2014/2015. na području Školskih uprava Zaječar i Požarevac nastavu vlaškog govora sa elementima nacionalne kulture pohađala su 84 učenika.  Broj učenika se, potom, svake godine uvećavao. Sada ih je skoro hiljadu, kaže prvi čovek Nacionalnog saveta Vlaha.

“Taj broj je u početku išao od stotinak do sada skoro hiljadu, a tendencije pokazuju da se on uvećava što je nama posebno drago jer ljudi sada već razumeju koja je svrha ovog izbornog predmeta  i razumeju i to da “vlaški govor sa elementima nacionalne kulture” ne opterećuje decu u procesu učenja, niti predstavlja neku smetnju u nastavi ili bilo šta loše, već nešto pozitivno. Veoma nam je drago da to razumeju i deca i roditelji i nastavnici koje obučavamo za nastavu ovog predmeta, što je još jedna naša delatnost”, kaže Novica Janošević, predsednik NSV.

Zanimljivo je, međutim, da u većini slučajeva učenici koji izučavaju vlaški govor  potiču iz porodica pripadnika vlaške zajednice, ali da se sa jezikom susreću tek u školi.

“Navešću svoj primer. Do mog polaska u školu u mojoj porodici se govorio samo vlaški. Zato smo imali jedan pripravni razred da bismo kao deca naučili srpski. Pre 30 i nešto godina je bilo tako, a danas je sve potpuno drugačije. Deca u porodicama koje pripadaju vlaškom entitetu prvo uče srpski, a mnogi od njih se sa vlaškim tek upoznaju u prvom razredu osnovne škole i to im bude interesantno. Ovaj izborni predmet zamišljen tako da se vlaški jezik, običaji, tradicija uče na zanimljiv način kroz igru, pesmu i priču i mislim da je predmet izuzetan i nešto što će jako doprineti očuvanju naše kulture”, dodaje Janošević.