Panonski šansonjer, bard tamburaške muzike Zvonko Bogdan, posle devet godina ponovo se našao pred negotinskom publikom koju je upoznao osamdesetih godina prošlog veka.
Treći nastup u Mokranjčevom gradu, a drugi u Domu kulture u Negotinu, započeo je orkestar Mileta Nikolića “Tamburaši sa Dunava”.
Poznanstvo Nikolića i Zvonka Bogdana datira iz sedamdesetih, u vreme saradnje sa legendarnim orkestrom sa Petrovaradina, Janike Balaža, za čije se, inače, dostojne naslednike danas smatraju Miletovi tamburaši.
Posle uvodnog “zagrevanja” na scenu je, praćen burnim aplauzom publike, izašao Zvonko Bogdan ne krijući radost što je ponovo u Negotinskoj Krajini.
“Kad se pomene Negotin, prva asocijacija je na dva velika srpska velikana, jednog junaka i jednog kompozitora i mi sa velikim zadovoljstvom dolazimo ovamo da vam donesemo nešto iz naše ravnice, iz velike i ravne Vojvodine. Uz tamburaše koji me godinama prate prošetaćemo Panonijom, a na našem šarolikom programu biće i pesama, i pjesama i pisama.”
Iako je u januaru napunio 77 godina, Zvonko Bogdan, i dalje šmekerski, a uz svoje džentlmenske manire, sa lakoćom predstavlja raskošno pevačko umeće koje mu je tokom proteklih 50 godina rada obezbedilo značajno mesto na muzičkoj sceni.
Šarmantan i duhovit u pratnji tamburaša tokom dva sata programa, ponovo je oduševio negotinsku publiku, izvođenjem tradicionalnih pesama među kojima i onih starih blizu 200 godina, ali i svojih autorskih.
Tako je izveo i svoju prvu kompoziciju „Ej, salaši, na severu Bačke“, kao i “Govori se da me varaš“, “U tom Somboru”, “Moja mala nema mane”, “Osam tamburaša s Petrovaradina”, “Evo banke Cigane moj”, “Već odavno spremam svog mrkova”, pesme koje mnogi smatraju izvornim.
A Zvonko Bogdan je, kako sam kaže, samo želeo da sačuva muziku svoga kraja kroz pesme koje govore o neponovljivosti vremena. Svaka od njegovih pesama je istinski proživljena, vezana za određene ljude, vreme i događaje, jer se, kaže “ne može svirati i pevati ono što ne živiš”.
Uz Zvonkove pesme koju su postale evergrin, mesto u repertoaru našle su i one novijeg datuma koje izvodi u svojoj obradi: „Кo te ima, taj te nema“ Baneta Кrstića iz grupe „Garavi sokak“, kao i pesme iz popularne televizijske serije Vratiće se rode „A ti se nećeš vratiti“ koju potpisuju Momčilo Bajagić i Saša Lošić.
Кoncert je, baš kao i prethodni završen izvođenjem pesme „Svirci moji“, objavljene 2007. godine, u kojoj se još jednom kroz stihove “neće biti nikad više to što noćas bi” , simbolično govori o vremenu koje je neponovljivo.