Stanari porodičnih kuća na uglu Stojanke Radosavljević i JNA u Negotinu već godina žive takoreći na smetlištu.
Žive u dvorištu nekadašnjeg Hotela Pariz, nacionalizovanog posle Drugog svetskog rata, pa zgrade mesne zajednice Bulevar, u kojoj su nekada bile prostorije nekoliko političkih stranaka, mesne zajednice, Muzičke omladine, butika, turističke agencije, bivšeg Eko fonda, sada Službe za zaštitu životne sredine, koja u njoj još uvek radi…
Osim njihove, tu je i zgrada koju zakupljuje jedna firma, a u dvorištu i četiri garaže, koje su vlasništvo opštine, a koje se godinama ne koriste, ruinirane, sklone padu.
O korovu oko tih garaža sami brinu, jer kažu, da ne mogu da čekaju da to učine nadležni. Ne sećaju se ni kad je to neko poslednji put počistio i uredio.
Samo mesto je, vele, potencijalno leglo zaraze, mesto okupljanja narkomana, javni toalet, leglo zmija i pacova.
„Tokom cele godine se u tom delu dvorišta okupljaju raznorazni. Tu je mrak, tu ih niko ne vidi, tu se pije, na sve strane su odbačene igle i špricevi. Ne kažemo da je bilo incidenata, nije, ništa oni nisu razbili, pojedine smo čak zaticali naslonjene na vrata sa iglom u veni“, kažu stanari.
Nekada je ovo dvorište imalo kapije, koje su se zaključavale po okončanju radnog vremena. Sada su na ulazu iz Ulice JNA postavljeni kontejneri koje osim njih koriste brojne trgovinske i ugostiteljske radnje, stanari iz ulice Stojanke Radosavljević i mnogi drugi.
„O smeću koje se baca gde god se stigne, u kontejner, oko kontejnera, da ne govorimo. Malo malo pa se kontejneri zapale, pa ih gasimo. Problem je i što se ovo dvorište koristi kao javni WC. Svako ko nema gde ovde vrši nuždu. Dokle više“, ogorčeni su stanari.
Ovi ljudi su pokrenuli i inicijativu da se taj prostor pretvori u park, sa eventualno dečjim spravama i mobilijarom koji će koristiti sva deca iz ovog dela grada.
„Na kraju krajeva neka to bude i zelena površina, ako urbanističkim planovima nije moguće da tu bude igralište. Samo da se to uredi. Nemamo ništa protiv da tu budu i garaže, ali nek se renoviraju, jer su sklone padu i svakoga časa mogu da se uruše“, kažu stanari koji su najavili i da će pokrenuti peticiju uz zahtev da u centru grada konačno i oni počnu da žive kao ljudi.