U galeriji Mokranjčeve rodne kuće promovisana je knjiga „Ludilo ljubavi“ Miljana Ristića. Osim autora o knjizi su govorili Marija Stakić i Ivica Trajković, a stihove je govorio Ivan Stević.
„Važno je, možda,
i to da znamo,
čovek je željan, tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi”.
Upravo je ovim stihovima iz pesme “Opomena” Miroslava Antića promociju knjige o ženi, pre svega, “Ludilo ljubavi” Miljana Ristića, započeo Ivica Trajković, direktor Muzeja Krajine.
Sam autor je o svojim stihovima i prozi u ovoj knjizi govorio što kroz poeziju, a što i kroz samo obrazloženje zašto je ova knjiga nastala i kome je zapravo posvećena.
“Poezija je posvećena mojim imaginarnim, stvarnim i neuzvraćenom ljubavima, ljubavima zbog kojih sam patio, bio tužan i nesrećan, ljubavima koje su me učinile neizmerno srećnim”, rekao je Miljan Ristić, čija je šesta knjiga, “Ludilo ljubavi” svetlost dana ugledala kao autorsko izdanje.
Knjiga “Ludilo ljubavi”, kaže Ristić, nastajala je i sazrevala 20 godina. Nju je iznudilo vreme, koje ljubavi – nije naklonjeno.
“Sa svih strana pritiska nas negativna energija, zlo, zavist, mržnja, netrpeljivost… Ljudi su postali ljubomorni, pakosni, zavidni, zlonamerni, a nikad više im nije bila potrebnija ljubav i pažnja, kako da je pruže, tako i da je prihvate, samo da bi mogli da prebrode okrutnu i surovu realnost u kojoj žive. Zato sam ja pisao o ljubavi, iako znam da će to možda zvučati i izgledati patetično”, rekao je Ristić.
Promociju ovog autorskog izdanja uveličali su i Marija Stakić, profesor srpskog jezika i lektor ovog Ristićevog izdanja, kao i Ivan Stević, učenik negotinske Tehničke škole, koji je kazivao Ristićevu poeziju, a koji će i sam uskoro publikovati svoju knjigu.
“Zbirka prati viđenje ljubavi kroz razne životne dobi, od erotičnih i plahovitih strastvenih zanosa rane mladosti, do poimanja platonske i porodične ljubavi”, zaključuje Miljan Ristić.