Naslovna Društvo Ognjen Orlović: Nije samo važno biti dobar učenik već i dobar čovek

Ognjen Orlović: Nije samo važno biti dobar učenik već i dobar čovek

1012
0

Minijature NG Portala: Učenici generacije školske 2022/2023. godine.

 

Skroman u svojim izjavama, ambiciozan u snovima i planovima sa širokim osmehom dočekao nas je Ognjen Orlović, učenik generacije Tehničke škole. Računari i programiranje su, veli, oduvek bili njegov svet. Zato je pre četiri godine i upiso Tehničku školu,  smer elektrotehničar informacionih tehnologija.

„Mene su uvek interesovali računari, hteo sam da se oprobam u tome i da vidim da li sam dobar i ispostavilo se da jesam. Poneti titulu učenika generacije nije lako ni u jednoj školi. Potrebno je dosta radi da bi se stiglo do nje. Nikada mi to nije bio cilj, uvek sam želeo da imam znanje za sebe, nisam učio zbog ocena, ali je lepo kada neko prepozna nečiji rad i trud, kada neko shvati sve tvoje potencijale i kvalitete. Ja sam bio odličan učenik. Osnovna škola „Branko Radičević“ mi je pružila dobar temelj za Tehničku školu.  Nadao sam se ovoj tituli, ali se mom uspehu najviše radovala moja majka, valjda zato što sam jedinac“, sa osmehom počinjem razgovor Ognjen koji o osvojenom zvanju govori sa ponosom.

„Đak generacija mora da ima dobru radnu etiku. Nije samo važno biti dobar učenik, već, pre svega, biti dobar čovek. Ja sam se trudio da pomažem svojim drugovima oko matematike. Dok je bila korona svi smo se opustili tih godinu i po dana dok je trajalo i kada je trebalo da se vratimo u ritam, bilo je teško vratiti se časovima i predavanjima, to je znanje i vreme koje se nije moglo nadomestiti. Tih godinu i po dana nije bilo ni druženja i to je bio još jedan veliki problem.“

Negotinska Tehnička škola je u protekle dve godine intezivno radila na opremanju svojih kabineta. Bio je to dragocen korak pre svega za učenike koji se obrazuju na smeru programiranja.

„Do prošle godine škola nije imala računare, radili smo na Windows XP ali sada smo dobili nove učionice, nove računare, tako da sada imao pet kabineta koji su opremljeni za sve naše potrebe. Šta mi je nedostajalo u školi? Samo ekskurzije. Nijednu nismo imali i to je zaista prava šteta.“

Ognjen Orlović je jedan od stipendista Kompanije “Ziđin” i taj novac je, kaže, uložio u opremu koja mu je neophodna za sticanje znanja i dalje usavršavanje naročito na fakultetu koji je upisao. Akademsko znanje sticaće na Prirodno matematičkom fakultetu, smeru računarske nauke u Nišu.

Školske dane u Tehničkoj školi pamti po lepim događajima, drugovima. Ipak, profesorskim zanimanjem se ne bi bavio. Tehničku školu će pamtiti po društvu, ali i po profesorima koji su, kaže, zaista bili odlični i trudili su se da im pruže dovoljno znanja. Ipak, matursko veče i maturska zabava uspomena je za ceo život.

„Lepo je zanimanje baviti se decom i raditi u školi, ali mislim da ne bih mogao to da radim. Profesorima je danas jako teško da se bave ovim poslom jer deca slabo uče, nedovoljno se trude. Ali mislim da bi i profesori trebalo da se potrude da pruže znanje. Ono što danas nedostaje je više poštovanja učenika prema instituciji koja se zove profesor“, kritički nam o svojoj generaciji govori Ognjen.

O daljim planovima ozbiljno i zrelo razmišlja. Porodica je za Ognjena temelj i velika podrška pa se i svojoj nada za deset godina.

„Za deset godina vidim sebe kao oženjenog čoveka sa porodicom, dobrim poslom u nekoj većoj kompaniji. Za sada ne razmišljam o nekom svom poslu i svojoj firmi. Programiranje i web programiranje su moje želje. Ja znam da ovaj posao traži svakodnevno učenje i nadogradnju znanja i da je fakultet samo jedna stepenica koju treba preskočiti”.

Ognjen je trenirao  fudbal, voli da trči ali i da čitam. Zna, kaže, da sadašnja generacija ne voli baš knjigu i čitanje ali je za njega ona je zaista dobar prijatelj koji otvara neke nove svetove. O tom nekom novom i drugačijem svetu sanja i ovaj mladi Negotinac koji  sprema svoj kofer uspomena.

„U svoj kofer uspomena kada krenem iz Negotina staviću slike svoje porodice i svojih drugova. To mi je nekako najbitnije. Moja sećanja na moj rodni grad će biti na tradicionalne negotinske vašare, na mir i tišinu, druženje. Volim leto kada je grad pun. Negotin bi mogao da bude mesto kome ću se vratiti nakon studiranja, nije mali pogotovo za moj posao koji može da se radi od kuće. Znam da ću često dolaziti da obilazim porodicu i prijatelje“, sa osmehom i puno ljubavi priča Ognjen Orlović, učenik generacije Tehničke škole koji se sprema da znanjem pomeri granice svog sveta.


Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je od strane Opštine Negotin. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.