Naslovna Kultura Novo izdanje negotinskog Istorijskog arhiva “Sećanja Srdana Novakovića”

Novo izdanje negotinskog Istorijskog arhiva “Sećanja Srdana Novakovića”

358
0

Istorijski arhivi iz Negotina i Užica publikovali su knjigu “Sećanja Srdana Novakovića”, priređivača mr Maje Nikolove i dr Aleksandra V. Savića.

Knjiga sećanja Srdana Novakovića, učitelja, upravitelja škola i školskog nadzornika u negotinskom, kladovskom, ivanjičkom kraju, ali i u Beogradu, Nišu, Podunavskom okrugu i Gročanskom srezu zajednički su publikovali Istorijski arhivi iz Užica i Negotina.

Priređivači su mr Maja Nikolova i dr Aleksandar V. Savić, a potpisnici za izdavače su Željko Marković, direktor Istorijskog arhiva Užice i Nenad Vojinović, direktor Istorijskog arhiva u Negotinu.

Reč je o arhivskog građi, zbirci zaostavština prosvetnih radnika ili ličnosti koji su svoj život vezali za razvoj prosvete i kulture, a koja se čuva u Pedagoškom muzeju u Beogradu. U ovoj zbirci je i Fond Srdana Novakovića (1862, Krčagovo kod Sevojna – 1945, Beograd).

“Srdan Novaković je u Beogradu završio Učiteljsku školu 1885. i iste godine bio je postavljen za učitelja sva četiri razreda u osnovnoj školi u selu Sikole, u Кrajinskom okrugu. Posle tri godine, 1888, postavljen je za učitelja, a kasnije i za upravitelja osnovne škole u Ivanjici, u kojoj je ostao, sa malim prekidima do 1890. kada je otišao u školu u Lipama, Okrug podunavski. Od 1891. do 1900. radio je kao učitelj u Prahovu, Negotinu, Petrovom Selu, Urovici i ponovo u Negotinu. Godine 1898. položio je kurs za kalemljenje loze i voća, a tokom 1899. radio je i kao honorarni nastavnik zemljopisa u Zanatlijsko-trgovačkoj večernjoj nedeljno-prazničnoj školi u Negotinu”, navodi Nenad Vojinović, direktor Istorijskog arhiva u Negotinu.

Novaković je do 1912. radio i kao učitelj u školama na Paliluli, Nišu, Kumodražu, Resniku, ali i kao izaslanik Ministarstva prosvete prilikom polaganja godišnjih ispita u Posavsko-tamnavskom okrugu, školski nadzornik u osnovnim školama u starim granicama ili novoosvojenim krajevima, a penzionisan je školske 1922/1923. godine.

Knjiga njegovih sećanja donosi značajna svedočenja o školskom pozivu tog vremena, ali i o prilikama u mestima u kojima je učiteljevao, pa kao takva ima veliki značaj za rasvetljavanje istorijskih okolnosti brojnih krajeva Srbije, pa i negotinskog.