Ekipa filma i serije „Što se bore misli moje“ tri dana je na Rajačkim pivnicama snimala neke od najznačajnijih i masovnih scena sa 50 statista iz Negotina i istočne Srbije.
Za filmske sladokusce, posebno one koje vole priče iz prošlosti, novo ostvarenje Milorada Milinkovića „Što se bore misli moje“ doneće uzbudljivu sagu o srpskom knezu Mihailu Obrenoviću, jednom od naših najznačajnijih vladara, ali i o prelomnim vremenima srpskog naroda i njegovoj borbi za oslobođenje od Turaka.
Ovaj film i serija od pet epizoda snimana je protekla tri dana i na Rajačkim pivnicama, koje su za tu priliku „odgumile“ stari Beograd koga, veli producent Predrag Bajčetić, „nema ni u tragovima“.
„Mislim da će deci i mlađim ljudima koji budu gledali ovaj projekat, film i TV seriju to biti dragoceno jer je taj deo istorije koji se tiče Mihaila iz neobjašnjivih razloga nepokriven i neobrađen, a on je bio vrlo moderan državnik i imao je široku viziju zbog koje je, nažalost i tragično završio. Moram da se zahvalim na velikoj pomoći gradonačelniku Zaječara Bošku Ničiću i predsedniku opštine Negotin Vladimiru Veličkoviću na velikoj pomoći i podršci i razumevanju za ovaj naš veliki poduhvat. Uslovi su fantastični, domaćini su predivni, što se vidi i po atmosferi snimljenog materijala, ali pre svega vidite i sami scenografiju, a to ništa ne bi moglo da se dogodi bez ovih ljudi ovde“, kaže Bajčetić.
Uske ulice Rajačkih pivnica poslužile su za turski deo nekadašnjeg Beograda i posebno važan deo srpske istorije, sukob kod Čukur-česme koji je pokrenuo čitav niz događaja i doveo do oslobođenja Beograda, Smedereva, Kladova, Sokoa, Užica i Šapca, čije je ključeve 1867. primio knez Mihailo Obrenović.
Upravo su imena ovih gradova ispisana na šest bronzanih ploča na pijadastelu Spomenika knezu Mihailu na Trgu republike u Beogradu.
„Rajačke pivnice su se potpuno uklopile u taj deo starog Beograda, malo je doduše brdovitije nego što je Sava mala. Priča o Mihailu je jedna od najvećih koja nije ispričana, nigde je nije bilo, čak ni kod Vuka Karadžića. Zato je izazov“, kaže Dragoljub Stojković, koscenarista ovog projekta.
Film je okupio sjajnu glumačku ekipu Dragana Mićanovića, Natašu Ninković, Tamaru Кrcunović, Zorana Cvijanovića, Olgu Odanović, Aleksandra Srećkovića… Na Rajačkim pivnicama su ovih dana svoje scene snimali i Nebojša Dugalić, Miloš Timotijević, Nenad Okanović…
„Ovde mi je sjajno, kao da sam se vratio 200 godina unazad, nisam znao da ovo postoji i baš mi je drago što sam ovde. Igram Đorđa Čogurića, koji nije istorijski lik, iako je u ovom istorijskom kontekstu prisutan ali prosto moj lik je jedan od onih koji bi trebalo da bude istorijski jer povezuje celu priču“, kaže Miloš Timotijević.
Prvi put na pivnicama je i Nenad Okanović, koji je oživeo Ahmeta, komandanta turske policije u Beogradu. Upravo je Beograd tog vremena bio neobičan po tome što je imao dve policije – srpsku i tursku.
„Prvi put sam ovde i oduševljen sam. Prvi, ali sigurno ne poslednji. Ovo je kao da sam u neku bajku ušao. Već sam zvao suprugu i rekao joj da moramo da dođemo, tako da već planiram povratak“, dodaje Okanović.
Čak 50 statista iz Negotina, ali i okoline, pa čak i iz Knjaževca okupilo se na Rajačkim pivnicama da rame uz rame sa glumačkom ekipom i produkcijom „Bombona“ ožive pred kamerama scene srpskog i turskog sukoba, pogibiju kalfe Save Petrovića, odmazdu nad Turcima i tursku nad Srbima.
„Ovo je jedno veliko iskustvo, biti na ovom mestu i osetiti atmosferu jedne epohe srpskog naroda kada su se oslobodili Turaka. Divan je osećaj doživeti jedan ovakav filmski ambijent“, kaže Ivan Karalić, jedan od statista.
Filmadžije su definitivno očarane arhitekturom i ambijentom ovih krajeva, kao i brojne njihove kolege koje su na Rajačkim i na Rogljevačkim pivnicama snimale mnoge od važnih scena kultnih filmova i serija, od „Čarlstona za Ognjenku“, „Enklave“, „Senki nad Balkanom“, „Hotela Beograd“ i drugih.
Ometali su ih, doduše, česti nestanci električne energije, ali kažu da im je ljubaznost domaćina sve nadoknadila. Do novih susreta i novih filmskih priča.