Naslovna Društvo COVID-19 “Moji drugovi u doba korone” Kučevljanina, Negotinca i Novosađanina Nenada Milosavljevića

“Moji drugovi u doba korone” Kučevljanina, Negotinca i Novosađanina Nenada Milosavljevića [VIDEO]

2005
0

Međunarodno udruženje produktivnih dokoličara oglasilo se nedavno pesmom “Moji drugovi u doba korone”, obradom čuvenog Bajaginog hita, koju je za ovu priliku prepevao, osmislio, režirao, producirao i montirao Nenad Milosavljević.

U vreme kada je ceo svet na pauzi, sedeći u izolaciji u svom domu, grupa ljudi okupljenih oko ideje Nenada Milosevljevića, novinara, glumca, scenariste, koji je “zanat” pekao i u negotinskoj Radio televiziji “Krajina”, odlučili su da tu dokolicu kreativno utroše.

Milosavljević je “Moje drugove” Momčila Bajagića Bajage prepevao i prilagodio “koroni”, a zatim pozvao u pomoć svoje prijatelje. Tako je nastalo Međunarodno udruženje produktivnih dokoličara (MUPD).

“Pesma (tačnije njena obrada) je nastajala duže nego što bi se to očekivalo, jer sam počinjao i prekidao, pitajući se hoće li uopšte neko želeti da u tome učestvuje. Nisam opipavao puls pre nego što sam napravio tekst, već ga napravio, iskoristio jednu karaoke instrumentalnu verziju pesme koju sam našao na Jutjubu i poslao cirkularno pismo svima koje imam kao prijatelje, ili pratioce na društvenim mrežama. To je možda bila greška, jer u poplavi poruka, pisama, linkova, klipova i svačega što nam stiže u inboks ovih dana, mnogi nisu ni primetili moj poziv. Sa druge strane, bilo mi je neprijatno da nekog „cimam“, zivkam i „spopadam“ da učestvuje. Srećom, polako su neki od mojih prijatelja i kolega počeli da se javljaju”, kaže Milosavljević.

MPDU, pored Milosavljevića koji živi i radi u Novom Sadu, čine i još jedan negotinski legendarni radijski glas Renato Balduini, sada profesor u Paraćinu, ali i: Boban Marjanović (San Diego, Kalifornija, SAD), Vladica Mihajlović (Bazel, Švajcarska), Željko Ilić (Minhen, Nemačka), Majda, Jana i Nevena Milosavljević (Požarevac, Srbija), Žika Savin (Subotica, Srbija), Ivan Veljković (Beograd, Srbija) i Petar Mihajlović (Kučevo, Srbija).

“Neki su se javili i rekli da nisu za to, a neki su se javili kada su videli spot i priznali da nisu verovali da će cela stvar ugledati svetlost dana. Prekretnica je bio Žika Savin, moj kolega i drugar iz Subotice. Kada sam video šta je poslao, prosto mi je bilo žao da odustajem od svega (a ozbiljno sam mislio da to uradim). Bilo kako bilo, snimke sam dobio iz San Dijega, Bazela, Minhena, Subotice, Beograda, Paraćina i Požarevca. Sticajem okolnosti u spotu je najviše Kučevljana (nas šestoro) koji se nalaze na više lokacija po zemlji i svetu”, priča nam ovaj novinar.

Milosavljević je pored negotinske “Krajine” radio i u STV Negotin, Radio Kici, osnovao i vodio uspešnu radio stanicu u rodnom Kučevu – Radio Pek. Karijeru je nastavio u Vojvodini u TV Jesenjin u Novom Sadu,   Super TV u Subotici, Video veb servisu Info biro. Poslednjih godina je autor i voditelj na radiju RTI FM, i narator TV emisije „Paparaco lov“ na Pinku.

“Montaža je bila mukotrpan proces jer trebalo je sinhronizovati sve nas. U startu sam znao da ovo neće biti pesma za radio, jer ne zadovoljava kvalitete, s obzirom na to da je snimana u kućnim uslovima, ali za spot i (eventualno) televizijsko emitovanje je sasvim dobra. Montaža je okvirno trajala više od 30 sati. Možda bi bilo brže, ali sam malo „zarđao“ što se TV montaže tiče (jer sam poslednjih godina fokusiran na tonsku produkciju). Ipak, završeno je i rezultat je vesela pesma, prepoznatljive melodije, sa veoma jasnom porukom. Koliko mogu da primetim ljudima se dopada”.

Nenad Milosavljević prepoznatljiv je i po reklamama koje godina stvara, po posebnom pristupu, dobroj produkciji, koju su prepoznali i članovi žirija jednoglasno mu dodelivši čak tri “Vrapca”, bronzanog, zlatnog i srebrnog za radijske reklame. Od mnoštva nagrada izdvaja one za „Homoljske motive“ koja su  osvojile prvu nagradu i nagradu za produkciju u kategoriji serijala.

“Meni lično, ova pesma je bila potrebna, jer kako je sve ovo krenulo, slabo se bavim kreativnim delom svog posla, pre svega mislim na pravljenje radijskih reklama, koje mi najviše vremena oduzimaju, tako da je to bila moja prilika „da ne poludim baš skroz“. Drugo, prilika i da sarađujem sa nekim ljudima sa kojima dugo nisam sarađivao. Sa nekima godinu-dve, sa nekima desetak, sa nekima dvadesetak godina, a sa Renatom Balduinijem skoro četvrt veka (možda se neki Negotinci sećaju rezultata te saradnje). Jednoga dana, kad sve prođe, svako će se ovog perioda sećati na neki svoj način. Nadam se da će nas desetoro, uz još neke kojima se ovo dopalo, ove dane pamtiti po pesmi “Moji drugovi u doba korone” koju smo napravili, uz poruku svima: “Ostanite kod kuće (još malo), a ti Momčilo izvini, korona je kriva”.

Negotinci se svakako sećaju tog dvojca Milosavljević-Balduini, ali se sećaju i takmičenja recitatora u kojima je za Pedagošku akademiju redovno osvajao prve nagrade.

Sećaju se i njegove predstave, ratne 1999. u dupke punoj sali negotinskog Doma kulture kada se karta više tražila za „Jedan dan u oralnom kabinetu, ili kako je počelo“. Pamte se i Nenadovi “Genijalci/Akademci”, grupa glumaca-amatera, u kojima je bio i glumac i scenarista.