Naslovna Društvo Milja Videnović: Podrška koja gradi uspeh

Milja Videnović: Podrška koja gradi uspeh

786
0

Ne možete zamisliti dobar klavirski, gudački ili koncert duvačkih instrumenata bez korepetitora, kao ni nastup solo pevača. Najveći muzički izvođači svoj nastup počinju i završavaju naklonom njima, klavirskim saradnicima koji su podrška, snaga, utočište, vođe na početku nastupa i sigurnost tokom izvođenja muzičkih dela pred publikom.

Milja Videnović, profesor klavira u Umetničkoj školi “Stevan Mokranjac” svoju radnu biografiju obogatila je i ulogom “klavirskog saveznika” na nastupima kolega, ali i učenika koji sa velikom tremom i još većom željom staju pred publiku na svom prvom nastupu, ali sigurni da ih na tom putu prati odgovorna klavirski sradnik, korepetitor.

“U Umetničkoj školi „Stevan Mokranjac“ u Negotinu otpočela sam petnaestu godinu staža u nastavi klavira, a moja klasa broji više od stotinu nagrada na takmičenjima od opštinskog do međunarodnog nivoa. Paralelno pedagoškom radu, aktivno nastupam u ulozi klavirskog saradnika – korepetitora na brojnim celovečernjim koncertima, festivalima, takmičenjima”, počinje priču za NG Portal naša sugrađanka Milja Videnović koja uvek izlazi u susret kolegama.

“Prvi nastup iz korepeticije imala sam sa 11 godina na letnjoj školi violine u našoj muzičkoj školi. Oficijalni korepetitor ovog seminara bio je Oleksij Molčanov, moj profesor klavira, čija je ideja i bila da mi poveri ovaj, za mene veoma važan i odgovoran zadatak. Osim svojih vršnjakinja, pratila sam i zajedničku tačku svih violinista, polaznika ove škole. Nakon završnog koncerta usledila je kritika profesora klavira Jurija Кirejčuka kako će od mene biti dobar korepetitor“, priseća se Milja tog “vetra u leđa” koji je dobila još kao dete i želje da ljubav prema klaviru pretoči u životni poziv kome je svakodnevno posvećena.

Biti  klavirski saradnik, ujedno i “klavirski saveznik” solisti na sceni nije nimalo lak zadatak.

“O značaju podrške koju pruža klavirski saradnik, nezahvalno je govoriti iz ugla korepetitora”, veli Milja Videnović i dodaje: “Jedino ima smisla da o tome govore solisti koje pratimo. Moj lični utisak je da solisti biraju pouzdanog saradnika koji će ih podržati da se muzički izraze na najlepši način.”

Puno je činilaca koji određuju  klavirskog saradnika – korepetitora. Кao i u svakom pozivu, prvi činilac je ljubav. Iz nje se rađa želja za radom i napredovanjem. Obrazovanje stečeno na fakultetu  daje sigurnost i smernice u radu ali ono svakako nije konačno, tek se sa iskustvom dograđuje.

“Sa druge strane, korepetitora određuju i izvesne osobine. Pre svega je to prilagodljivost i to na više načina. Кorepetitor se prilagođava senzibilitetu soliste i njegovim izvođačkim manirima, zatim instrumentu ili glasu koji prati- volumenu i tembru. Prilagođava se uzrastu izvođača, da li je afirmisan umetnik ili učenik koji tek stiče iskustvo. Prilagođava se zatim programu, stilskim karakteristikama u zavisnosti od epohe u kojoj  je program komponovan. I konačno instrumentu na kome nastupa, jer je uvek različit u zavisnosti od scene na kojoj nastupa. Nekad je poslednji od navedenih aspekata ujedno i najizazovniji, izvođenje na električnim klavirima u znatnoj meri umanjuje kvalitet zvuka, a kompleksni akademski programi podrazumevaju adekvatne instrumente”, kaže Milja Videnović.

Javni nastup je po prirodi nelagodan, a često može da bude i nepredvidiv. U takvim okolnostima presudna je spretna i za publiku neprimetna reakcija izvođača, a ona zavisi od koncentracije i snalažljivosti korepetitora.

“Кorepetitor se razume sa solistom bez reči, često i bez pogleda, a ređe  korepetitor mora  da pretpostavi ili predvidi sledeći korak soliste „intuitivno da anticipira“. Izuzev nepredvidivosti koju kao rizik nosi javni nastup, izazov sa kojim se najčešće suočavamo je kratak vremenski period za realizaciju koncertnog programa.”

Negotinska koncertna aktivnost je, kaže naša sagovornica bogata i obiluje kulturnim i muzičkim događajima tokom godine pružajući izvođačima priliku da nastupaju ali neretko  pozivi su  „po hitnosti postupka“. Susret sa solistom prima vista, uz partituru koja takođe može biti prvi put viđena i uz  ograničen vremenski period za realizaciju, čini ovakve pozive poduhvatima, napetim od prve probe do samog nastupa  i emocionalno vrlo iscrpljujućim.

“Nasuprot tome idealni vid saradnje je sa umetnicima koji su nam pre svega prijatelji, lični poznanici i bez ograničenja u vremenskom smislu. Кlavirska pratnja je osluškivanje potreba soliste i prihvatanje njegovih zamisli, razumevanje i podrška. Jednostavno, korepeticija je spremnost da date prednost drugome”, kaže Milja Videnović.

Naša sagovornica je ove godine na festivalu “Mokranjčevi dani” imala odgovoran zadatak da isprati svoje kolege na nastupima i bude im podrška kako bi publici i stručnoj muzičkoj javnosti pokazali svoj raskošan talenat.

“Ipak, ustupiti prednost drugome ne podrazumeva nužno da ste u stalnoj senci soliste. U svakoj kompoziciji korepetitor ima „svoje vreme“, odseke autentično klavirske, ili odseke gde podražava orkestarski ansambl.  U ovakvim odsecima korepetitor ima priliku da pokaže svoje pijanističko umeće i muzikalnost, a da ne naruši prvenstvo soliste. Кorepetitor se ne ističe volumenom zvuka, već naprotiv, nenametljivošću i plemenitim tonom. A to se i te kako „čuje“ .

Podjednako je teško pratiti iskusne i već ostvarene muzičke umetnike, kao i one koji tek stupaju na muzičku scenu i grade svoje ime i karijeru.

„Najteža“ korepeticija u smislu zahtevnog i obimnog repertoara bila je na ovogodišnjoj “Aerofoniji” koju je vodio profesor, mr Mladen Đorđević. Nastupali su doktorand Anamarija Danilović – Matejević i master trubači: David Surdanović i Matija Ranković, kao i profesor Mladen Đorđević, povodom 30 godina rada na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. To je za mene bio izazov i zaista sam želela da sve ispratim. Ali već sledeće večeri čekao me je i koncert polaznika Letnje škole trube, mahom srednjoškolaca kojih  se dobro sećam  bilo ih je sedmoro. Tih dana trebalo je probati sa svima njima a uz to i vežbati a sve pod nadzorom profesora Đorđevića. To je bilo za mene do tada neviđeno iskustvo. Bogu hvala, uspeli smo. Zahvalna sam na poverenju koje mi je ukazano kao i bezrezervnoj podršci kolega koji su u ovom seminaru učestvovali bez njih ne bi bilo izvodljivo.“

„Ovde bih napravila kratku digresiju i spomenula da sam zahvalna mojim kolegama i prijateljima iz Negotina, Davidu i Ani, takođe i Magdaleni Antić i Ivi Mrvoš – Anokić, jer sam sarađujući sa njima kroz razne projekte godinama unazad, upoznala nove divne ljude i izuzetne umetnike. Tako da se zaistapotvrđuje da čovek deljenjem zapravo umnožava sreću.“

Ova mlada umetnica svoje iskustvo često stavlja na probu i kao klavirski saradnik pruža punu podršku mladim ali i ostvarenim umetnicima.

“Moj način da bodrim izvođače koji se „kale“ na sceni jeste prvo moj samouveren stav pre nastupa, a po izlasku na scenu uvodom koji sviram pre njih. Ako oni osete sigurnost u mojim prvim taktovima, ako čuju kako se muzika razvija, onda kao štafetu preuzimaju melodiju  i streme da u istom raspoloženju nastave muzički tok. Mladim izvođačima bih poručila da budu hrabri na sceni, ali pre toga uporni i strpljivi u radu. To nije lak, ali je jedini pravi način i put do uspeha”, kaže Milja Videnović, profesor Umetničke škole “Stevan Mokranjac”.


Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je od strane Opštine Negotin. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.