Naslovna Projekti Ne laži me čoveče Kako sam postala teniserka

Kako sam postala teniserka

679
0

O prednostima bavljenja sportom napisane su mnoge studije. Sport je, svakako, najvažniji za razvoj fizičke i intelektualne strane ličnosti, ali sa sobom nosi i mnoge druge lepe stvari.

Piše: Jelena Trandafirović, učenica Negotinske gimnazije 

Tenis sam još kao mala zavolela. Puno puta sam igrala sa tatom u dvorištu i tako sam jedan dan donela odluku da želim ozbiljno da se bavim time. Imala sam otprilike sedam godina kada sam otišla na prvi trening. Tata mi je bio trener. Trenirala sam punih sedam godina.

U početku sam bila opsednuta i želela sam da treniram i više puta dnevno, mom tati nije bio problem, uživao je u treninzima kao i ja. Kasnije je već postala rutina, naravno i dalje sam imala veliku želju za treninzima.  Posle nekih godinu dana treniranja otišli smo na moj prvi turnir u Boru, na kom sam prošla prvo i drugo kolo i izgubila u trećem. Bila sam presrećna jer sam bila zadovoljna svojom igrom, a bio mi je tek prvi turnir. Moj tata je, takođe, bio zadovoljan. Sećam se da su se mnogi roditelji čudili kada sam sa osmehom čestitala devojčici od koje sam izgubila, dok su ostala deca bila snuždena.

Jelena sa Nikolom Stojanovićem; Foto: Tenis liga Negotin

Dug period sam to radila, nije me bilo briga kada sam gubila mečeve jer sam znala da sam dala sve od sebe. Na dosta turnira sam ulazila u finale, jednom i osvojila turnir. Kasnije, posle tri – četiri godine treniranja, prestala sam da se trudim kao na početku, što nikad neću da oprostim sebi jer sam mogla da ostvarim neki uspeh da sam nastavila. Odlaženje na turnire sa osmehom i davanje sve od sebe je postalo mnogo ređe iz nekog razloga. Ali treninzi nisu prestajali.

Na svoj prvi kamp sam otišla 2017. u Niš. Bila sam oduševljena. Igra mi se mnogo poboljšala, počela sam ponovo da se trudim i vratila mi se želja za igrom. Mnogim trenerima se svidela moja igra i stavljali su me da igram sa boljim igračicama. Devojka od koje sam izgubila na prvom turniru je trenirala tamo. Stalno sam sparingovala sa njom i mečevi su bili gusti.

Uspeh na turnirima posle kampa se poboljšao i odlazila sam još par puta tamo, ali nije bilo dovoljno. Devojke koje su tamo trenirale, imale su uslove cele godine i devet treninga nedeljno, dok u Negotinu nije moglo da se trenira zimi, jer nismo imali pokrivene terene.  Zato smo odlazili u Bor, gde me je i dalje tata trenirao.

Jedno vreme je uspevalo, ali su troškovi postajali sve veći, a kamp takođe nije bio ni malo jeftin. Moj tata je naravno očekivao uspeh na osnovu tolikog treniranja i troškova. Ali toga nije bilo. Na kraju skoro svakog treninga smo odlazili kući posvađani. Po meni jednostavno više nije išlo da me on trenira. Nismo imali odnos igračice i trenera, nego oca i ćerke, što je delimično i moja krivica. Nisam mogla da prećutim nešto za šta se nisam slagala, iako sam nekad bila u pravu, to nije trebalo tako da izgleda, zato dugo nisam postizala nikakav uspeh.

Jelena sa Mladenom Krčobićem; Foto: Tenis liga Negotin

Poslednji put sam otišla na kamp u leto 2018.  Odmah nakon toga je održan turnir na tim terenima. Tata je naravno došao da me gleda. Igrala sam sa devojkom iz Niša, meč je počeo odlično, vodila sam 1:0 u setovima i 5:2. Posle toga, kao i na mnogim turnirima, ne znam i nikad neću znati šta mi se dešavalo u glavi da jednostavno stanem. Ne znam da li sam se opustila zbog rezultata ili je neki drugi razlog u pitanju. Taj set sam izgubila 7:5 i treći, 6:3. To mi je bio poslednji turnir, sa tatom nisam pričala o tome, bilo je jasno da je kraj. Bilo mi je mnogo krivo, ali sam bila svesna da nismo u stanju da dajemo tolike pare da bi se svaki turnir ovako završavao.

Sada tenis igram rekreativno, a odbojku donekle ozbiljno. Drugačije je jer je grupni sport, ali je najsličniji tenisu od ostalih sportova i najzanimljiviji po meni.


Ovaj tekst je deo projekta „Ne laži me čoveče“ koji realizuju Bor 030 i NG Portal. Projekat je podržan u okviru programa ZIman-ov fond za mlade koji sprovodi Zaječarska inicijativa i Fondacija Iskorak u saradnji sa Nacionalnom zadužbinom za demokratiju.