Naslovna Kultura Kako je izgledalo takmičenje recitatora: Ništa ne može da zameni kazivanje poezije...

Kako je izgledalo takmičenje recitatora: Ništa ne može da zameni kazivanje poezije pred publikom

803
0

Svedoci smo toga šta je sve epidemiološka situacija promenila u svakodnevnom životu ljudi, u kolikoj meri je otežala obavljanje nekih najobičnijih aktvnosti i koliko je važnih manifestacija odloženo ili čak otkazano zbog nje. Neka takmičenja su, poput smotre recitatora, imala tu sreću da se ipak održe, samo u okvirima koji prate savete struke. Tako smo se ove godine, kao učesnici ovog takmičenja umesto nastupom pred publikom, za plasman na viši nivo, borili putem video-snimaka.

Piše: Milica Ćosić, učenica Negotinske gimnazije

Novine u ovogodišnjem načinu takmičenja bile su neobične i nama kao učesnicima, ali, sigurna sam,  da je isto tako bilo i profesorima. Zbog toga sam i želela da kroz intervju sa svojim mentorom saznam kako je iz njegovog ugla izgledalo ovo takmičenje i koliko mu je bilo teško da se privikne na novouvedene propozicije.

“Кako je održavanje svih takmičenja bilo pod znakom pitanja najveća novina bila je neizvesnost hoće li ili neće biti takmičenja. Кada su stigle nove propozicije takmičenja ostalo je malo vremena za ozbiljniju pripremu. Iako nije bilo problema ispuniti nove zahteve, sama manifestacija “Pesniče naroda mog” je specifična te traži posebne uslove, kako za pripremu tako i za samo kazivanje”, kaže Slađan Mihajlović, profesor srpskog jezika i književnosti u Negotinskoj gimnaziji.

Zanimalo me je koliko je bilo teško organizovati probe kada smo u periodu pre takmičenja bili na onlajn nastavi. Tada mi je profesor objasnio da je kazivanje poezije ljubav prema pisanoj reči i da ako nešto volimo, ništa nam nije teško. Složio se sa mnom da se čar pesme lako gubi kada se prenosi preko video snimka i dodao da ništa ne može da zameni kazivanje pred publikom, a naročito scenu našeg Doma kulture.

“Najteže su i profesorima i učenicima pali nedostatak vremena i neizvesnost”, kaže profesor, ali isto tako smatra da prednosti onlajn smotre recitatora ne postoje jer se pesma svakim izvođenjem drugačije “donese” pred publiku, tako da koliko god puta snimali nikada nećemo znati da li je ovo kazivanje bilo bolje od prethodnog“.

Кao učesnik znam koliko mi je bilo neprijatno jer je moje izvođenje moralo da bude snimano. Imala sam skoro podjednako veliku tremu kao i kad kazujem poeziju pred publikom.

Razmišljanje o tome da moj snimak žiri može da vrati i po nekoliko puta i obrati pažnju i na najmanju sitnicu kako bi doneo konačnu odluku, uopšte nije doprinelo mom nastupu. Bila sam zabrinuta kako će vizuelno izgledati taj snimak dok me profesor nije ohrabrio rečima da poezija, prenoseći se snagom reči i emocijom koju recitator treba da pronađe u stihovima, navladava vizuelno.

 

Ipak, ovogodišnje takmičenje se po nečemu nije razlikovalo od prethodnih. Način odabira pesama je ostao isti. Кako profesor kaže, on voli da pesme bira u dogovoru sa učenicima pa nas je uputio na poeziju pojedinih pesnika tražeći od nas da, u skladu sa svojim senzibilitetom, odaberemo odgovarajuću.

Svog mentora pitala sam i koji je najveći uspeh koji su do sada ostvarili učenici Gimnazije i kakav su na njega utisak ostavili đaci koje je do sada spremao.

“Najveći uspeh je plasman na Republičko takmičenje, što podrazumeva pobedu na okružnim i opštinskim smotrama. Svojim kazivanjem stihova u skorije vreme negotinskoj publici ostali su u sećanju Marija Milošević, Jovana Džunić, Marija Šamić i Željko Stanojević.”

“Svi učenici vam na poseban način ostanu u sećanju. Pesmu učenik mora da doživi, pronađe najtananiji deo svoga bića koji će emociju izneti na originalan način pred publiku. Mora da živi s pesmom, a ona će mu zauzvrat darivati nešto najlepše. Stihovi vam ne daju da ostarite. Čuveni Rale Damjanović kaže da je recitujući “Oblak u pantalonama” i “Mostarske kiše” uvek mlad. Ti stihovi ga vraćaju u vreme kada ih je učio napamet, sećaju na mladost. “

Iako je sasvim sigurno da veliku prednost u odnosu na nas, učesnike iz manjih sredina imaju oni koji su u dodiru sa pozorištem i uvek za savet mogu da se obrate  profesionalnim glumcima, uvek je zabavno takmičiti se, naučiti nešto novo i upoznati nove osobe.

Ove godine smo bili lišeni upoznavanja jer se učesnici nisu ni videli međusobno, ali je ipak sve ovo za nas predstavljalo jedno novo iskustvo vredno pamćenja.


Ovaj tekst je deo projekta „Ne laži me čoveče“ koji realizuju Bor 030 i NG Portal. Projekat je podržan u okviru programa ZIman-ov fond za mlade koji sprovodi Zaječarska inicijativa i Fondacija Iskorak u saradnji sa Nacionalnom zadužbinom za demokratiju.