Naslovna Krajinske vinjete Dostojno za jubilej

Dostojno za jubilej

2203
0

U godini kada se navršava tačno dve decenije jednog od najvećih uspeha u istoriji negotinskih horskih ansambala, nekadašnji pevači ženskog gimnazijskog hora, u čast rođendana svog dirigenta Stojne (Gligorijević) Babić, ujedinjeno ponovo zapevali Mokranjčeve „Primorske napjeve“ sećajući se zlatnih vremena dostojnih pamćenja.

St.St. Mokranjac – Primorski napjevi za ženski hor; Youtube printscreen

Osamdeset pevača, članica nekadašnjeg negotinskog Ženskog hora Gimnazije „Predrag Kostić“ okupilo se oko ideje, a njih 38 bilo je uključeno u neposrednu realizaciju nesvakidašnjeg rođendanskog poklona.

Za svoj 55. rođendan Stojna Babić, uz legendarnu Draganu Pujić, jedan od najtrofejnijih dirigenata Mokranjčevog grada, na poklon je dobila video snimak izvođenja „Primorskih napjeva“ Stevana Mokranjca, jednu od kompozicija koju je njen hor rado izvodio.

Ideja je potekla od Negotinke Ive Mrvoš Anokić, dugogodišnjeg pevača i soliste Stojninog hora, poslednjih godina jednog od naših vodećih mecosoprana, vlasnice Male škole opere „d’Iva“, a danas i dirigenta dva hora pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Beču: Eparhijskog mešovitog hora „Kornelije Stanković“ i Dečijeg hora.

U strogoj tajnosti pripremano je iznenađenje, a snimke za spomenar-dokumentarac su bivše članice hora osim iz Srbije, slale i iz Austrije, Norveške, Amerike i Jordana gde danas žive. Zahvaljujući savremenim sredstvima komunikacije sve je sklopljeno za nekih mesec dana i u pravom trenutku je stiglo u Frankfurt, zvanično prebivalište Stojne Babić.

„One pjevaju fenomenalno! Izgubila se metrika nekih motiva što je i normalno kada ispred vas ne stoji dirigent, ali nije visina intonacije, punoća glasova, želja za pjevanjem, žal za starim vremenima, sve se to oseti, taj žar! A ja sam slušala i plakala“, govori o svojoj prvoj reakciji Stojna Babić i dodaje:

„U prvom momentu je sve bilo jedno veliko iznenađenje na koje sam reagovala neprestanim plakanjem. U filmovanoj poruci dobila sam od svake djevojke ponaosob kratku poruku ko je, čime se sada bavi i gdje trenutno živi i radi, a ceo projekat je završen zajedničkim izvođenjem Mokranjčevih „Primorskih napjeva“ što je bio vrhunac događaja. Moje djevojke su me vratile u vreme kad smo imale samo jedan cilj, a to je da zajedno stvaramo umjetnost – magija, kako reče jedna od njih. Posle, ne znam kojeg preslušavanja shvatila sam da ta magija uopšte nije prestala, već je postala intenzivnija. Zanimljivo je da mnoge djevojke nisu pjevale dvadeset godina a da im glasovi i dalje zvuče svježe, optimistično, puni želje da opet zajedno stanemo i kažemo: nismo sve rekle… E, izgleda da bi se i tako nešto moglo dogoditi ali o tome u nekoj drugoj priči…“

Ženski hor Gimnazije „Predrag Kostić“ na 17. Jugoslovenskim horskim svečanostima u Nišu 1998.

Stojna Babić, rođena je u Zenici, a Muzičku akademiju završila je u Sarajevu. Prvo stalno zaposlenje imala je u Negotinu, gradu u kojem je tokom 14 godina vodila u jednom trenutku čak četiri hora.

Sa ženskim gimnazijskim horom na Festivalu omladinskih horova Srbije u Novom Pazaru prvi put je nastupila 1991. godine, već 1994. i 1995. godine osvaja bronzanu plaketu, a 1997. i 1998. zlatnu. U istoj godini na festivalu „Jugoslovenske horske svečanosti“ u Nišu, među prekaljenim domaćim i vrsnim inostranim horovima osvaja nagradu za najbolje izvedenu kompoziciju domaćeg autora „Primorske napjeve“ Stevana Mokranjca.

Ženski hor Gimnazije „Predrag Kostić“ na 25. Festivalu omladinskih horova Srbije u Novom Pazaru, 2000.

Ženski hor Gimnazije „Predrag Kostić“ je svoj najveći uspeh imao pre tačno dve decenije, na jubilarnom 25. Festivalu omladinskih horova Srbije u Novom Pazaru, kada je postao laureat čak tri zlatna priznanja: za najbolji ženski hor, najbolje izvedenu zadatu kompoziciju „Grlica“ Konstantina Babića i nagradu Stojni (tada Gligorijević) kao najboljem dirigentu Festivala. Iste godine, negotinski hor kao jedini srednjoškolski na „Jugoslovenskim horskim svečanostima“ u Nišu, dobija nagradu za najbolje izvedenu kompoziciju savremenog autora „Sosa sa satom“ Konstantina Babića. Te 2000. godine uspeh je, pored sjajnih ocena muzičke kritike, krunisan i celovečernjim koncertom na festivalu „Mokranjčevi dani“ u Negotinu.

Crkveni hor „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Frankfurta na „Mokranjčevim danima“, 2008.

Pored hora devojaka negotinske Gimnazije, te hora Dečijeg vrtića „Pčelica“, Stojna je bila i umetnički rukovodilac i dirigent Malog pevačkog društvo „Stevan Mokranjac“ formiranog pri istoimenom Domu kulture i hora negotinske Crkve Svete Trojice.

Životni put odveo ju je u Frankfurt, gde je od 2003. punih 15 godina vodila Crkveni hor „Sveti Vasilije Ostroški“, sa kojim je 2008. na radost negotinske publike nastupila i na 43. „Mokranjčevim danima“.

Pri Crkvi Svetog Luke u Frankfurtu vodila je i Malo pevačko društvo „Sveti Luka“.

Stojna Babić i Danijela Marković na proslavi jubileja Hora „Sv. Vasilije Ostroški“; Foto: Vesti, Zoran Vicelarević

Zanimljivo je da je Crkveni hor „Sveti Vasilije Ostroški“ 1998. godine u Frankfurtu osnovala Negotinka Danijela (Stojkić) Marković, današnji dirigent hora Negotinske gimnazije, umetnički rukovodilac vokalnih grupa „Marinika“ i „Ajduci“, kao i jedan od osnivača Vokalnog etno festivala u organizaciji Kreativnog udruženja „Nego“.

Kako su praktično Stojna i Danijela „zamenile“ dirigentske uloge, posebno emotivan trenutak za obe dogodio se pre dve godine kada je koncertom u Frankfurtu obeleženo dve decenije postojanja i rada hora „Sveti Vasilije Ostroški“, a među gostima koji su učestvovali u programu bila je i mecosopran Iva Mrvoš Anokić.

SPD „Stevan Mokranjac“ Frankfurt, Serbischer Gesangsverein Mokranjac; Foto: Facebook

Stojna Babić je već deceniju zaposlena kao muzički pedagog u vrtiću koji pripada Evangelističkoj crkvi, a 1. februara prošle godine u Frankfurtu je osnovala Srpsko pevačko društvo „Stevan Mokranjac“ (Serbischer Gesangsverein Mokranjac).

Ovaj ansambl okuplja tridesetak vrsnih pevača koje je ujedinila ljubav prema horskoj muzici, a premijerno su se publici predstavili 23. marta prošle godine kada su izvođenjem kompozicija: „Pod sjajem zvezda“, „Devojko mala“ i „Ko nekad u 8“ najavili gostovanje kabarea Nebojše Dugalića i Borisa Pingovića.

Nastupali su u programu „Rudelhaimske muzičke noći“ (Rödelheimer Musiknacht) i Danima kulture Srbije, a početkom novembra 2019. priredili su svoj prvi solistički celovečernji koncert na brodu „Nautilus“ pod nazivom „Mokranjac na Majni“.

„Mokranjac na Majni“, SPD „Stevan Mokranjac“ Frankfurt, Serbischer Gesangsverein Mokranjac; Foto: Facebook

Srpsko pevačko društvo „Stevan Mokranjac“ izvelo je zapaženi Božićni koncert u Crkvi mira (Weihnachtskonzert Friedenskirche) u Friedenskirheu, kada su se u evanglističkoj crkvi pored nemačke horske muzike začule i pravoslavne duhovne kompozicije, a svi prisutni darovani privilegijom da premijerno čuju delove Mokranjčeve liturgije na nemačkom: „Svjati Bože“, „Tebe poem“ i „Budi imja Gospodnje“. Liturgiju su na nemački preveli Shi-arhimandriti Vasilije Grolimund, Justin Rauer i član hora Vasilije Lazikić.

Duhovnu muziku kao religiozna osoba Stojna Babić je povezivala sa stanjem svoje ličnosti i nikada nije krila da je dirigovanje Liturgije za nju nešto posebno, čak i kada je izvodi na sceni, izdvojenu iz obreda.

Često je na festivalima dobijala nagrade za dobru interpretaciju duhovne muzike koju i danas izvodi sa lakoćom a posebno Mokranjca koji joj je, kako je davno rekla, od početka školovanja lajt motiv muzičkog načina razmišljanja.

„Na mnogim našim koncertima publika je veoma emotivno reagovala na muziku Mokranjca, a pošto je on svo svoje stvaralaštvo posvetio glasu, želela sam da u potpunosti bude shvaćen tj. da nemačka publika razume o čemu pevamo. U Gailnau-u, to je jedno mjesto kod Limburga, postoji Skit Sv. Spiridona koji vodi otac Vasilije Grolimund, monah koji je preveo kompletnu Liturgiju za potrebe bogosluženja, čiji smo prevod koristili. U horu imam još jednog entuzijastu Vasilija Lazikića koji je sve to tehnički obradio i tako dobismo nekoliko divnih Mokranjčevih duhovnih kompozicija koje će vjerovatno i nekim nemačkim horovima biti izazov.“

Nekadašnji dirigent „ljubičanstvenih“ devojaka koje su to ime ponele zbog boje svojih ljubičastih haljina ali i veličanstvenih glasova, kao i uvek, spremna je za nove izazove. Božjom srećom smatra priliku koju je dobila a njenoj upornosti i pregalaštvu ukazano je, kako kaže, određeno poverenje i čast, koji su i svojevrsna obaveza: raditi valjano i svom svojom snagom.

Dragana Pujić i Stojna Babić

Da kontinuirani rad i zalaganje, uz talenat i ljubav prema horskom pevanju ne mogu da ostanu bez rezultata, svedok je i Dragana Pujić, nastavnica muzike i dirigent proslavljenog hora OŠ „Vuk Karadžić“, koja je u periodu od 1989. do 2003. osvojila 16 plaketa, među njima čak deset zlatnih, a najuspešnija je bila 1997. kada je sa svojim pevačima ubedljivo pobedila u sve tri kategorije takmičenja dečijih horova na Horskim danima Srbije, Festivalu dečijih horova Jugoslavije i Međunarodnom takmičenju dečijih horova ali i ponela specijalno prizanje „Nada Lenasi“ kao najbolja nastavnica muzičkog obrazovanja i horovođa u Srbiji.

Najveći deo njenih pevača, na Stojninu i radost ljubitelja horskog pevanja, nastavljao je muzičku priču u gimnazijskom horu i donosio Mokranjčevom gradu nove nagrade i priznanja.

Posle perioda zatišja i brige što Negotin, uz festival sa najdužom tradicijom, nema hor dostojan slavne istorije svog sugrađanina, 2020. u godini jednog od negotinskih horskih jubileja kada se navršava dve decenije od najvećih uspeha ženskog gimnazijskog hora, mesta za radost na pretek.

Negotin danas ponovo ima horske ansamble za ponos, čiji su uspesi deo nove horske istorije o kojoj se tek piše.

Aktivno radi čak deset horskih ansambala: Dečiji hor „Vivak-2015“ (dirigent Dragana Marinović-Simonović), hor Osnovne muzičke škole „Stevan Mokranjac“ (dirigent Aleksandra Đukić), horovi negotinskih osnovnih škola „Vuk Karadžić (dirigent Tanja Milosavljević), „Branko Radičević“ (dirigent Ema Milošević Anđelić), čak četiri hora sa kojima kao umetnički rukovodilac i dirigent radi Ružica Rajković: Devojački hor Srednje muzičke škole „Stevan Mokranjac“, mešoviti hor SMŠ, Gradski hor „Mokranjac“ i vlaški hor „Wallachia“, Hor Negotinske gimnazije (dirigent Danijela Marković) i hor Crkve Svete Trojice (dirigent Svetlana Kravčenko).