Za Damjana Krojtorovića, mladog negotinskog fudbalera kažu da je pravi školski primer štopera. Krase ga sve osobine koje su neophodne za poziciju centralnog beka, od visine, spretnosti, timskog rada i čitanja protivnikove igre.
Uz to, Damjana karakteriše i upornost, istrajnost i želja za stalnim napredovanjem. Upravo to ga je i kandidovalo za reprezentaciju Regiona istočne Srbije, odakle se obreo u jednoj od najjačih omladinskih škola fudbala, Fudbalskom klubu „Spartak Ždrepčeva krv“ u Subotici, koju vodi Nebojša Vučković, koji je u holandskoj fudbalskoj instituciji „PSV Ajndhoven“ proveo 11 godina.
„Bilo mi je sasvim normalno da treniram fudbal jer ga je igrao moj otac, a kada sam ozbiljnije počeo da treniram onda sam i shvatio da je to moj poziv. Najpre sam bio na svim pozicijama, a onda me je trener stavio na mesto štopera i tu sam i ostao. Moje je da branim gol i mislim da to dobro radim“, kaže Damjan.
Sve što o fudbalu zna, kaže ovaj talentovani odbrambeni igrač, naučio je u Negotinu od trenera Miloša Petkovića. OFK „Boban“ ga je, veli, naučio požrtvovanju jer bez toga danas ne bi mogao da sanja velike snove o fudbalu.
„Imao sam razumevanja u klubu, pa u mojoj osnovnoj školi „Vuk Karadžić“. Stizao sam i na treninge i na sve školske aktivnosti, vredno sam i učio i radio. Mnogo sam truda uložio. Skoro da nisam propustio ni jedan trening, ali sam da bih sve stigao često morao da se odreknem od mnogo toga. Za uspeh mora nešto da se žrtvuje“, kaže Damjan.
Osim podrške trenera, nastavnika i drugova, Damjanu je u prvom redu najviše značila podrška roditelja. Oni su mu motivacija i sada kada u Subotici, u omladinskoj školi fudbala koja broji šest takmičarskih i tri pripremne „školice“ sa preko 200 dečaka različitog uzrasta od šest do 18 godina starosti, usklađuje školu i ozbiljan rad na terenu.
„Stalno smo ga pratili na svim turnirima, na svim utakmicama koje je igrao. Gde god je on išao, išao sam i ja sa njim. Porodica mu je bila podrška i uvek će biti. Kao roditelji podredili smo sve Damjanu i njegovom mlađem bratu Luki“, kaže Damjanov otac, Dejan Krojtorović.
Fudbal je definitivno Damjanov izbor. Kako ističe sebe definitivno vidi u ovoj „najvažnijoj sporednoj stvari na svetu“ gde lopta i trava brišu sve podele i gde počinju mašta i kreativnost.
„Nikada ne izdvajam utakmice po važnosti ili težini, meni su sve utakmice od prve selekcije u kojoj sam igrao do danas jednako važne i sve su moj najveći uspeh. Sada sam u timu koji mi pruža veliku šansu da naučeno usavršim. Ne znam, ali ja sebe i za deset godina vidim kako radim ovo što volim – igram fudbal“, kaže Damjan Krojtorović.
Objavljeni medijski sadržaj je nastao u okviru projekta “Ram za sliku Negotina” koji je sufinansiran iz budžeta opštine Negotin. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.