Naslovna Krajinske vinjete Aleksa Paović svetski model iz komšiluka

Aleksa Paović svetski model iz komšiluka

6515
0

Putovati i biti srećan, raditi posao koji voliš, vodilje su mladog Negotinca Alekse Paovića koji je za svoj životni i profesionalni put izabrao modnu pistu.

Aleksa Paović; Foto: Privatna arhiva

Živeti svoje dečačke snove i ispuniti život njima je retkost i privilegija. Aleksa Paović, naš mladi  Negotinac, sanjao je modnu pistu, maštao da jednoga dana ponese odevne predmete najvećih svetskih modnih kreatora, sanjao Milansku modnu pistu. Kao sve velike stvari u životu i njegova priča počela je naivno uz poneko fotografisanje i postavljanje fotografija na instagram, dok je u studentskoj sobi spremao ispite na Građevinsko – arhitektonskom fakultetu.

„Počelo je tako što sam na fakultetu studirao najnormalnije kao i svi, imao sam snimanja u toku meseca i uzimao neke smešne pare. Sve se ovo ne bi desilo da me jedna jača angencija u svetu, koja ima sedište u Los Angelesu, nije pikirala i pozvala da budem model. Nakon toga ja sam prihvatio ponudu i oni su me usmerili na dve matične agencije koje su najbolje u Srbiji.  Odabrao sam jednu, oni su me prihvatili, napravili fotke i kroz nedelju ili dve krenuli smo da planiramo put za Kinu“, priseća se Aleksa svog profesionalnog početka i ozbiljnog ulaska u posao modela.

O svemu je, kaže Aleksa, sanjao još kao dečak.

„Od malena sam gledao Fashion week i pratio modni šou i bilo mi je interesantno da budem na pisti i da me svi gledaju. To je bio jedan kompleks iz detinjstva i uvek mi je bilo zanimljivo da sam u centru pažnje. Sada to kontrolišem i učim se da budem umeren i skroman.“

Iz takve skromne porodice Aleksa Paović i potiče. U Niš je na fakultet krenuo sa idejom da jednoga dana otvori privatnu firmu za legalizaciju objekata. Učenje i studiranje su bili prioritet ali je životni put posut velikom željom i dečačkim snom Aleksu odveo u svet mode.

„Dok sam bio na fakultetu sve je to bilo zanimljivo uz komentar mojih roditelja: „Super, samo ti uči i sve će biti OK“, ali kada sam napustio fakultet nije bilo tako sjajno. Porodica je bila uplašena jer je to krenulo jako brzo, nisu bili sigurni gde ću ja to otići. Sve se to dešavalo u vreme korone i mislim da je to bio dodatni stres za moju porodicu, ali se sve lepo završilo. Ja sam zapravo poput mog strica Zorana Paovića, koji voli da putuje i istražuje stvari. On je završio u Australiji, nije se ni vratio a ja sam se evo iz Kine vratio ali jedva čekam da ponovo odem. Pustolovina je krenula upravo u Kini i tamo sam bio nekih 10 meseci gde sam radio za dosta poznate brendove poput Džipa, Šejna, Filu, za Poko telefone. Život je tamo bilo jako zanimljiv i drugačiji nego u Srbiji. Mnogo je drugačiji pogled na nas kao na modele, jer su stvari postavljene tako da smo mi u centru pažnje uz razne privilegije u društvu.“

Ipak, nisu svetla modne piste tako blještava i ovaj posao nosi izazove, uspone i padove. Velika konkurencija od svakog modela traži mnogo odricanja, pravilnu ishranu, fizičku aktivnost, razvijenu socijalnu inteligenciju.

„Posao je naporan i odgovoran. Često imate preispitivanja da li ste dovoljno dobri, zašto niste dobili posao koji ste priželjkivali? Snimajući dan ume da bude jako naporan jer počinje rano ujutru oko 5 sati u to vreme dolaze kolima po nas. Prvo ide šminkanje koje traje više od sat vremena. Zatim kreće snimanje, promena garderobe i rad. Bilo je problematično ući u taj ritam jer nisam navikao na takav tempo, ali nakon mesec dana sam se navikao i postalo je rutina, posebno je lepo kada dobijem slike od brenda za koji sam radio.“

Fotografije Alekse Paovića, koje on rado deli sa svojim pratiocima na društvenim mrežama, sada su globalna priča i dostupne su modnim kompanijama.

„Da, one se vrte širom sveta. Videli su ih recimo neki drugovi na drugom kraju sveta i meni je to bilo jako zanimljivo, taj osećaj pažnje je interesantan i neponovljiv. Poko reklama je bila recimo baš aktuelna i zanimljiva bio sam na njihovoj glavnoj stranici, što je dobro za moj posao. Teško u ovom poslu je ostati u ulozi jer posao traži konstantni profesionalizam. Teško je držati oči stalno otvorene, smeškati se po potrebi, biti ozbiljan po potrebi i glavni problem kod mene je stajanje  jer sam ja po prirodi aktivan i to je bio trening za živce i glavu“, sa osmehom nam priča Aleksa.

Zanimalo nas koji su standardi ulaska u svet mode i koje kriterijume jedan budući model mora da ispuni.

„Svaka agencija traži visinu za muškarce od minimum 185 do 194 cm. Što se tiče lepote, dobro je biti lep, ali zapravo bitno je biti interesantan, drugačiji, imati svoj stil, svoju ličnost, biti zanimljiv dizajnerima, ljudima.  U Instanbulu su recimo interesantniji krupniji modeli i oni više rade, dok recimo u Kini aktuelniji su mršavi modeli. Bitno je šta se radi. Ja sam uglavnom radio sportsku garderobu i modu. Meni više leži sportski stil iako sam ja radio taj  high fashion, nekao se bolje pronalazim, aktivan sam na sceni, slobodnije se krećem, ima skokova.  Slikanje u odelu traži mirnoću, krut si, ne pomeraš se i to nekako nije za mene“, veli Aleksa koji sem savršene linije tela koje neguje, pažnju privlači svojim šarmantnim osmehom, ali i iskrenošću dečaka iz komšiluka koji ne zaboravlja gde je odrastao.