Negotinac Tihomir Barbulović, novinar, publicista i fotograf, hroničar života u Danskoj više od dve decenije, oglasio se nedavno knjigom „Srpske staze u Skandinaviji“, čiji je izdavač beogradska „Domentijana“ mr Radovana Kalabića, književnika i istoriografa.
„Neke se stvari u životu dešavaju ciljno, a neke spontano“, započinje priču o nastanku ovog, za istoriju srpske emigracije u Skandinaviji, ali i Matice Srbije, vrednog rukopisa, Tihomir Barbulović, dugogodišnji novinar dnevnog lista u dijaspori „Vesti“ iz Frankfurta, kao i stalni dopisnik beogradske TV Hram.
Iako, veli, ta spontanost ponekad stigne sa nekom zrelošću i godinama, knjigu „Srpske staze u Skandinaviji – prilozi za istoriju srpskog iseljeništva“, iniciralo je Barbulovićevo poznanstvo sa Markom Milunovićem Piperom, vitezom srpske političke emigracije, bogoslovom, oficirom kraljevske vojske u Otadžbini, socijaldemokratom, novinarem i piscem.
”Nakon više od dve decenija provedenih u Danskoj, a sa relativno dosta aktivnim radom među srpskom zajednicom u ovoj zemlji, ponajviše u radu i organizovanju verskog života na ovim prostorima, usputno i dugi niz godina beležeći sve to kroz moje novinarsko pero, u jednom trenutku sam shvatio da novinski članci, TV izveštaji i moja verno čuvana lična arhiva, na kraju neće imati nikakvog smisla ako se sve to ne pretočim u knjigu“, kaže Tihomir, koji je svoju knjigu nedavno promovisao srpskoj zajednici u Temišvaru, u Rumuniji, ali i u Danskoj, u Hilerodu i Kopenhagenu.
Knjiga „Srpske staze u Skandinaviji“ štampana je uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa britansko – skandinavskog Gospodina Dositeja.
Ona govori o nastanjivanju Srba na ovim prostorima od jugoslovenskih logoraša (1942-1943), pa emigranata koji su dolazili u skandinavske zemlje do 1960. godine, do dolaska prvih gastarbajtera, a devedesetih godina prošlog veka i dolaska Srba izbeglica iz ratom zahvaćenih jugoslovenskih država.
Tihomir Barbulović sadržajno i temeljno beleži i crkveni i verski život Srba u Skandinaciji, ali i kulturna društva i udruženja, donosi i radiografiju srpske štampe i knjiga u Skandinaviji i upoznaje nas sa znamenitim srpskim ličnostima u Skandinaviji od Marka Milunovića Pipera, preko vladike Dositeja do protosinđela Metodija Lazića.
U prilogu su i originalne fotografije srpskih logoraša, ali i srpske emigracije do današnjih dana.
„Sećajući se uvek mog dolaska u ovu nordijsku zemlju početkom devedesetih godina prošloga veka, kada sam sa diplomom Beogradskog univerziteta u džepu i neznanjem drugog stranog jezika, sem ruskog, bio potpuno bespomoćan, počeo sam po prvi put da razmišljam o našim Srbima na „privremenom radu“, o njihovim odlascima u tuđinu, u nepoznato. Svaka je sudbina priča za sebe. Svaki je put bio različit. Svaka ličnost, porodica, staza druga. Uglavnom su one bile neizvesne, neutabane, teške a neke i krvave staze bez povratka. Tek ovde u Danskoj sam imao prvi put priliku da nešto više saznam i o jugoslovenskim logorašima, koji su u Norvešku stigli sudbinom velikog mučeništva i stradanja jer ih je nacistička Nemačka, putem operacije „Viking“, poslala na rad u logore preko „Krvavog puta“, navodi Barbulović.
Autor planira da ovu knjigu, koja se već nalazi u zavičajnom fondu negotinske Narodne biblioteke „Dositej Novaković“, promoviše i u više gradova i parohija skandinavskih zemalja, ali i u Srbiji. U planu su promocije u Beogradu, Kladovu i naravno u Negotinu.
„Knjiga je pre svega odlično dokumentovana i ostaje kao svedok jedne epohe. Srpskim stazama ukazujem i dokazujem, da tamo negde na severu, još postoje Srbi koji su, iako daleko, toliko dušom blizu Matice da je mogu dotaći i osetiti. I eto tek pristigla godina 2019. broji svoje dane, a mi na severu i dalje brojimo naše godine. U mnogim glavama još uvek preovladavaju dileme i pitanja koja nas svakodnevno kao senke prate: Da li smo ostali naši? Možda smo, nesvesno, već njihovi? Ili smo, pak, postali osobe sa dva lica, sa dva identiteta“, pita se Barbulović.
Iako „Srpske staze u Skandinaviji“ nisu prva publikacija sa ovom tematikom, jer su o Srbima u Skandinaviji, između ostalih, pisali i Aca Dragićević iz Švedske u knjizi „Saputnik i sabjesednik“ (2016), a opširno i temeljno i novinar i književnik iz Beograda Marko Lopušina, Barbulovićeva knjiga je utoliko značajna jer autor, kako to lepo primećuje novinar dr Rajko Kornja, direktor za medije Saveza Srba u Rumuniji, inače recenzent knjige, ”zanimljivo i emotivno, poučno, britko i tačno” govori o ”onoj Srbiji koje za sada nema, ali koju nisu prestali da sanjaju svi Srbi od Vladivostoka do Vankuvera i od Hileroda do Kejp Tauna, a sve u nadi i veri da će se ta Naša Srbija, ako je sanjamo i zamišljamo, jednog dana i otelotvoriti”.