Naslovna Krajinske vinjete Mokranjac na pločniku: Najbitniji je trenutak stvaranja

Mokranjac na pločniku: Najbitniji je trenutak stvaranja

1291
0

Nedavno je na pločniku ispred negotinske muzičke škole osvanuo divan portret Stevana Mokranjca, dar umetnika kome je „street art“ u krvi. Autor portreta je naš tridesetšestogodišnji sugrađanin Milan Marković.

Milan Marković Mixawelle; foto: Zdenka Tomić

Na šta vas asocira kada čujete „ulična umetnost“ (street art)? Da li su takvi umetnici cenjeni i priznati u svom gradu, pa i generalno? Znate li ko su? Ili tek nekog jutra samo razvučete usne u osmeh kada vidite novi mural ili crtež na ulici koji nastane tokom noći? A možda se i umetnik kupa u suncu dana dok ga stvara?

Nedavno zabeleženi prizor i portret na pločniku pred Umetničkom školom „Stevan Mokranjac“ nije nastajao tokom noći.

Naprotiv, u sred bela dana Milan Marković, u umetničkim krugovima poznatiji pod imenom Mixawelle, belom kredom i ugljenom verno je sklapao kockice mozaika iscrtavajući lik sa jedne od najpoznatijih fotografija Stevana Stojanovića Mokranjca.

Baš u septembru, mesecu Festivala slavnom kompozitoru u čast, ali i mesecu rođenja ovog skromnog, nenametljivog umetnika.

„Poželeo sam da baš sad u septembru, zbog „Mokranjčevih dana“ kojih nema, malo ulepšam ovaj deo grada, a i naše pevačko društvo, naš gradski hor koji ovde vežba nosi Mokranjčevo ime. Uživao sam crtajući i slušajući časove učenika muzičke škole koji su mi davali dodatni impuls za rad. Volim da ukrasim svoj grad kad god imam slobodnog vremena.“

Muzika Mokranjca dodatni impuls za rad; foto: Zdenka Tomić

Marković je uličnim slikarstvom i zakoračio u umetnost pre bezmalo jedne decenije u vreme kada od nje i nije mogao da živi. Danas paralelno radi gotovo svim tehnikama, slika portrete, murale, crteže olovkom a uspešan je i majstor tetovaže.

U međuvremenu su se okolnosti promenile, ali ne i njegova želja da okolinu čini lepšom, iako to „šminkanje“ grada radi o svom trošku.

„Lepo mi je to upoznavanje sa ljudima, čujem razne priče, možda nekog i motivišem da radi slično. Rado odgovaram na pitanja o samom procesu izrade, nema tu velikih tajni, svako može da priđe da fotografiše, proba i da vidi kako radim. Mnogo je lepše nego slikati u zatvorenom i da to niko ne vidi.“

„Moje je da stvaram“, poručuje Mixawelle; foto: Zdenka Tomić

A kakve su reakcije prolaznika?

„Zašto crtam na pločniku? To će kiša da spere, to će neko da obriše, 90% ljudi nije naviknuto na ovakvu vrstu umetnosti, ne obrati pažnju, gleda u telefon i samo prođe preko crteža. Meni je lično najbitniji taj trenutak stvaranja. Moje je da stvaram, a koliko će to traje sasvim je nebitno. Jer sve je u životu prolazno. I mi smo prolazni, neko više ostavlja, neko manje. Smatram da je bitno da nešto ostane iza nas. Danas imam, svakako, više posla nego ranije, ali mi „street art“ dođe kao neka vrsta meditacije koju povremeno prekine neka dobra umetnička energija u vidu susreta sa slučajnim prolaznicima.“

Deo Gradskog ansambla pred street portretom Stevana Mokranjca horiste Milana Markovića

Milan je mašinski tehničar po obrazovanju, a u muzičkoj školi svirao je harmoniku, nadajući se da će jednog dana birati između obrazovanja na Fakultetu likovne ili muzičke umetnosti.

Život je za njega očigledno imao neke druge planove koji ga nisu odveli na fakultet ali su ga potpuno „gurnule“ u umetnost.

Danas pored harmonike, svira i perkusije, stalni je član dva negotinska hora: Crkve Svete Trojice i gradskog hora „Mokranjac“. Spaja naizgled nespojivo jer podjednako uživa kako u duhovnoj muzici, pre svega Mokranjčevoj, tako u brekdensu.

Na tradicionalnim sajamskim i manifestacijama izvornog narodnog stvaralaštva najmanji mu je problem da obuče nošnju ili „odglumi“ Hajduk Veljka ili njegove bećare. Vedar, nasmejan i rado viđen u društvu, kao da tek hvata zalet za nove umetničke poduhvate. Želimo mu svaku sreću!