Naslovna Krajinske vinjete Đorđe Stanojević, rodonačelnik elektrike u Srbiji

Đorđe Stanojević, rodonačelnik elektrike u Srbiji

909
0

Danas se navršavaju 162 godine od rođenja  našeg sugrađanina Đorđa  Stanojevića, jednog od najznamenitijih srpskih naučnika i istraživača – fizičara, prvog astrofizičara, profesora Velike škole i Vojne akademije, rodonačelnika „elektrike“ u Srbiji, fotografa, profesora i rektora Beogradskog univerziteta.

Portret Đorđa Stanojevića, Milić od Mačve, detalj

Čovek sa velikim znanjem i ogromnom energijom. Čovek koji je koračao daleko ispred vremena u kojem je živeo.

Dan od 24 sata bio je kratak za poslove ovog svestranog čoveka. Uvek je gledao u budućnost, a budućnost je moderna i industrijski razvijena Srbija. Srbiji više od svega treba pokretačka energija.

U Parizu na velikoj svetskoj električnoj izložbi 1881. godine Đorđe je video mašine kako proizvode električnu energiju, a energija, osvetljava gradove, pokreće mašine… Đorđe već vidi osvetljenu Srbiju, električne tramvaje… Put koji ga čeka nije nimalo lak, ali je tvrdoglavo uporan, jer odlično zna da je ovo put razvoja njegove Srbije.

Oktobra 1890. godine posle polemike sa profesorom Markom Lekom, Stanojević je zaključio: „Prema tome znam da ću s mirnom savešću odgovoriti i savremenoj nauci i napretku za koji svi treba da težimo ako Vam preporučim električno osvetljenje za varoš Beograd“.

Gradonačelnik Beograda Nikola Pašić posle ovih reči konačno donosi odluku da se u Beogradu uvede električno osvetljenje. Gradiće se električna centrala i to na Dorćolu.

Tokom 1892. godine radovi na gradnji elektrane uveliko napreduju. Đorđe Stanojević je iz samo njemu znanih izvora saznao da će Nikola Tesla krajem maja biti u Budimpešti. Ovo je bila jedinstvena prilika da upozna  ovog Srbina i svetskog genija. Ni trenutka nije oklevao i otišao je u Budimpeštu i upoznao Teslu, a isto tako  ga je zamolio da dođe makar na  kratko u Beograd. Tesla je molbu prihvatio i zajedno su došli do srpske prestonice.

Hidroelektrana pod gradom, 1900.

Malo je vremena bilo da se otvore sve teme sa čovekom čija je namera  da svetu podari besplatnu električnu energiju. Da bi proveo što više vremena sa Teslom i razgovarao na temu energije otpratio je Teslu nazad do Budimpešte. Tesla je u detalje objasnio svoje patente na polju proizvodnje i prenosa električne energije.

Tesla se vratio u Ameriku. U njujorškoj luci lično ga  je dočekao Vestighaus sa vešću koje je Tesla već duže čekao: „Tesla, gradimo hidroelektranu na Nijagari, koja će raditi po tvom sistemu polifaznih naizmeničnih struja“, radosno izusti Džordž. Iste godine patentom br, 487, 796 od 13. decembra Tesla zaokružuje patent generatora za proizvodnju naizmenične trofazne struje.

Tesla je otišao u svet, ali je Đorđe zaključio da se svim svojim znanjem stavi „otečenstvu“ na uslugu. Posle dve godine intenzivne gradnje 6. oktobra 1893. godine srpsku  prestonicu obasjalo je električno osvetljenje.

Beograd se svrstao u  red većih gradova i prestonica sa električnim uličnim osvetljenjem. Bila je ovo  elektrana čiji su generatori  proizvodili jednosmernu struju. Tako je moralo biti jer u to doba druge nije bilo.

Iste godine u Čikagu na velikoj svetskoj izložbi Tesla dobija čuveni „Rat struja“. Svet je dobio novi način proizvodnje, električne energije zahvaljujući Srbinu Nikoli Tesli. Ništa više neće biti kao pre. Avgusta 1895. godine Teslini generatori snagu Nijagarinih vodopada transformišu u električnu energiju. Vest se brzo proširila svetom.

Hidroelektrana pod gradom; Foto: Milorad Drča

Bukvar elektrike

Prilikom boravka Tesle u Beogradu potpisan je sporazum o izdavanju knjige  „Nikola Tesla i njegova otkrića“. Кnjiga je zbog tehničkih poteškoća izdata  oktobra 1894. godine, na 340 strana, slikom Teslinom i još 189 slika. Stanojević najpre opisuje Teslinu biografiju, a potom i njegove patente. Tesla je iz Amerike poslao matrice za slike koje ilustruju knjigu. Ova knjiga je prva ovakve vrste na našim prostorima i sa pravom nosi epitet bukvara elektrike.


Đorđe je shvatio da je pravi trenutak da i njegova Srbija krene u kampanju gradnje hidroelektrana. Srbija je bogata vodotokovima i mora ih iskoristiti.

Slučaj je hteo da Đorđe ode u Užice sasvim drugim poslom. Dobro je saslušao ljude o potrebi energije za tkačku radionicu. Predložio je rešenje. Rešenje je prihvaćeno i vodena snaga Đetinje pokretaće generatore, a oni proizvoditi energiju za tkačku radionicu. Uveče kad radionica ne radi energija se usmerava ka osvetljenju grada.

Đorđe je odabrao najbolju opremu tog vremena. Simens-halske isporučiće opremu. Oprema je stigla vozom do Кragujevca. Кako dalje? Pruge do Užica nema, traži se način transporta u zimsko doba preko Jelice. Sačekalo se lepše vreme, rabadžije su preuzele na sebe pravoz i to zaprežnim kolima specijalno izgrađenim za ovu priliku.

Na svetog Iliju 1900. godine pet godina posle  Nijagare i u Srbiji se proizvodi  Teslina energija. Srbija je gladna energije. Đorđe je obišao Srbiju  uzduž i popreko. Dobro snimio vodotokove. Posle Užica i leskovački tekstilci dobijaju električnu energiju iz HE „Vučje“ na Vučjanci. Gradi se i HE „Gamzigrad“ na Crnom Timoku kod Zaječara. Iz HE „Sveta Petka“ električnu energiju dobija i Niš. Slede Ivanjica, Veliko Gradište.

Hidroelektrana pod gradom; Foto: Milorad Drča

Na povratku iz Užica, Đorđa Stanojevića zaustave Čačani. Zahtev je više nego jasan: „Hoćemo i mi elektranu“. Đorđe je  sagledao mogućnosti zapadne Morave u Ovčarsko – kablarskoj klisuri. Projekat je napravljen. Zapadna Morava će se pregraditi branom i tunelom će se voda odvesti do turbina smeštene u podzemnoj hali i to u brdu ispod manastira Blagoveštenje. Ovo će biti najveća elektrana na našim prostorima u to vreme. Radovi su počeli na opšte zadovoljstvo i Stanojevića, i građana Čačka i okoline.

Međutim, Veliki rat je sprečio izgradnju. Ovaj projekat je nastavljen tek posle Drugog svetskog rata, i danas je na ovom mestu HE „Ovčar Banja“.  Prva elektrana kod Užica zahvaljujući redovnom održavanju i danas je u pogonu. Ove  godine, 2. avgusta napuniće 120 godina rada. Ista je situacija i sa još četiri elektrane koje su izgrađene zaslugama našeg sugrađanina, koje i dan danas proizvode energiju. Ove elektrane su temelj današnjeg modernog EPS-a sa snagom 7326 megavata i godišnjom proizvodnjom od 36,4 milijardi kWh.